Endometrioza je sve češća bolest žena reproduktivne dobi koja dovodi do problema s plodnosti i začećem te uvelike do narušavanja svakodnevnog funkcioniranja i kvalitete života.
Endometrioza zahvaća oko 10% žena reproduktivne dobi. Definirana je prisutnošću endometrija (sluznice u maternici) izvan šupljine maternice – gdje se inače ne bi trebalo nalaziti.
Lezije su tipično lokalizirane u zdjelici – najčešće na jajnicima, jajovodima, materničnim ligamentima i zdjeličnim zidovima, ali mogu se pronaći i na crijevima, mokraćnom mjehuru, ožiljku od carskog reza kao i nekim rijetkim i udaljenim lokacijama kao na primjer dijafragmi (ošitu) ili pleuralnoj šupljini. Ovo ektopično endometralno tkivo (lezije) podložno je hormonskim promjenama i menstruacijskom ciklusu, te se stvara kronična upala. Također, svaka od ovih lokalizacija može ciklički krvariti baš kao što se u menstruaciji ljušti sluznica u maternici i dolazi do krvarenja.
Prema nekim istraživanjima čak 10 % žena reproduktivne dobi boluje od endometrioze. To su žene od 15 do 40 godina. Rizični faktori povezani su sa duljim izlaganjem žene ženskim spolnim hormonima (najčešće estrogenu). Tako su žene koje nisu rađale, koje su dosta rano dobile prvu
menstruaciju (menarhu) i kasno imale menopauzu najrizičnija skupina za ovu bolest. Suprotno od toga, žene koje su više puta rodile, dulje dojile djecu i imale kasniju menarhu u manjem su riziku od razvoja ove bolesti. Rjeđi rizični čimbenici su još malformacije maternice, intrauterina izloženost dietilsrilbestrolu i pretjerano konzumiranje transnezasićenih masnih kiselina.
Ne postoji jedan uzrok nastanka endometrioze, nego je on višefaktorski. Osim stvaranja lezija izvan maternice u nastanku ove bolesti sudjeluje i imunosni odgovor žene, proliferacija i apoptoza stanica kao i genetski faktori. Pri stvaranju endometriotičnih lezija najčešće objašnjavana teorija je Sampsonova teorija o retrogradnoj menstruaciji. To je teorija po kojoj se vjeruje da endometrioza nastaje tijekom menstruacije kada dio menstrualne krvi odlazi kroz jajovode retrogradno u zdjelicu i stvara endometriotične lezije.
Simptomi endometrioze su:
- bolne menstruacija (dismenoreja)
- obilne menstruacije
- bolni spolni odnosi (dispareunija)
- bolovi u donjem dijelu leđa
- kronični umor
- problemi s pražnjenjem debelog crijeva i mokraćnog mjehura
- neplodnost.
Simptomi endometrioze ovise o tome gdje se nalaze lezije, koliko su velike i u kakvim su odnosima s drugim organima, odnosno koliko je bolest proširena. Mnoge žene su asimptomatske i otkriju endometriozu slučajno na redovitom ginekološkom pregledu. Izrazito bolne menstruacije koje se najčešće ne mogu riješiti s lijekovima protiv bolova (analgeticima) tipičan je simptom endometrioze. Uzrok ovog stanja je kronična upala koju uzrokuje endometrioza. Osim upale, endometrioza svojim lezijama, to jest endometriotičnim lokalizacijama koje se normalno ne nalaze anatomski na tim mjestima, radi promjene u anatomskim odnosima u zdjelici. Zbog toga dolazi do dispareunije, bolova u zdjelici i veće mogućnosti opstrukcije jajovoda i posljedične neplodnosti. Ako se endometrioza pojavi na crijevima ili mokraćnom mjehuru može uzrokovati poteškoće s pražnjenjem crijeva, opstipaciju ili proljeve, bolnu defekaciju, kao i otežano i bolno mokrenje.
Među neplodnim pacijenticama učestalost endometrioze je puno veća, čak 3-4 puta. Ona ovisi ponajviše o proširenosti endometrioze, ali i o nekim drugim faktorima. Neki od razloga zašto dolazi do neplodnosti kod ovih pacijentica su poremećeni anatomski odnosi i često prisustvo priraslica, kronična upala u zdjelici, slabija kvaliteta jajnih stanica, promijenjen endometrij u maternici koji je bitan za implantaciju, itd.
Dijagnoza endometrioze postavlja se na temelju ginekološkog pregleda i ultrazvuka. Daljnja se dijagnostika u slučaju nejasnoća ili praćenja može proširiti na kontrolu tumorskih biljega (primjerice CA-125) ili magnentsku rezonanciju (MR) kao dopunu ultrazvuku.
Endometrioza je bolest koja progredira ukoliko se ne kontrolira i liječi. Liječenje može biti konzervativno ili kirurško, no nažalost za sada ne postoji izliječenje. Vrsta terapije ovisi o lokalizaciji i veličini endometriotičnih žarišta simptoma, godinama i željom za trudnoćom pacijentica.
Konzervativna terapija, ako pacijentica trenutačno nema želju za trudnoćom, bazira se najčešće na hormonskom liječenju. Tu se koriste oralna hormonska kontracepcija ili progesteronska terapija. Cilj ove terapije je smanjenje hormonskih promjena, odnosno estrogenskog učinka koji dovodi do rasta i širenja endometriotičnih lezija. Bitno je i simptomatsko liječenje kod pacijentica s bolovima – analgeticima, kao i suplementarne metode koje pomažu kao što su promjena prehrane i akupunktura. Kirurško liječenje bazira se na odstranjivanju endometriotičnih lezija, rješavanju priraslica i pokušaju vraćanja anatomskih odnosa u prvotni stadij. To se najčešće radi laparoskopski.
_________________________
