Mnoge žene često odbacuju mogućnost postavljanja intrauterinog uloška, poznatijeg kao spirala, te vam zato želimo objasniti sve o ovom sredstvu kontracepcije – što je to, kome se preporuča i kako se postavlja.
Intrauterini (unutarmaternični) uložak, poznatiji kao spirala, mehaničko je sredstvo kontracepcije. Kontracepcijski učinak postiže se stanjenjem endometrija (sluznice u maternici), čime se onemogućava implantacija zametka, i pojačavanjem sluzi u vratu maternice koja sprečava prodor spermija. Nakon vađenja spirale plodnost je odmah vraćena te se ne mora čekati s planiranjem trudnoće.
Sama spirala ima oblik slova T i veličine je nekoliko centimetara. Prije postavljanja potreban je uredan nalaz PAPA testa, a preporuča se učiniti i cervikalne briseve, pa tek s urednim nalazima postaviti spiralu. Postavlja se na kraju menstrualnog krvarenja kad je još vanjsko ušće vrata maternice blago otvoreno.
Samo postavljanje može biti neugodno, ali nije bolno. Izvodi se u sterilnim uvjetima te svaka spirala nakon što se postavi u maternicu ima končić u rodnici koji se odreže na razinu koju ginekolog odluči. On služi za vađenje same spirale, a pacijentica ga ne osjeti niti joj smeta. Spirale većinom traju pet godina kada se uklanjanju te se ponovno može postaviti nova. Nakon poroda se može postaviti već nakon završenog babinja (šest tjedana nakon poroda).
Postoji hormonska spirala (najpoznatija je Mirena) i bakrena spirala.
Hormonska spirala sadrži progestinski hormon levonorgestrel koji se postepeno otpušta u maternicu pet godina. Na taj način minimalna količina dospjeva u krv, a većina se hormona izlučuje lokalno, u maternicu. Spirala se najčešće ne preporučuje kao prva linija kontracepcije mladim ženama koje nisu rađale, no postoje i hormonske spirale koje su napravljene za žene koje nisu rađale. Takva je primjerice Jaydess, koja je manja od Mirene i traje tri godine. Hormonska spirala osim kao kontracepcija može se koristiti i kao terapija za određena stanja. Postavljanje se preporuča ženama s obilnim menstrualnim krvarenjima i posljedičnom anemijom, ženama u perimenopauzi kako bi se spriječila disfunkcijska krvarenja, za liječenje jednostavne hiperplazije endometrija ili kao dio hormonskog nadomjesnog liječenja.
Bakrena spirala ne ispušta hormone, te se isključivo koristi kao metoda kontracepcije. Ona se preporuča ženama koje su rodile, a žele dugotrajniji i reverzibilan oblik kontracepcije no imaju kontraindikaciju za hormonsku kontracepciju, doje ili imaju hormonski aktivan karcinom dojke.
Spirala se ne postavlja ako se sumnja na ranu trudnoću, pacijentica ima nerazjašnjeno krvarenje ili sumnju na ginekološki karcinom, nedavno je preboljela upalu jajnika i jajovoda, ima anomaliju maternice ili alergiju na bakar.
Nuspojave spirale mogu biti izbacivanje samog uloška iz maternice, no tada se može pokušati postaviti ponovno. To se najčešće događa kod miomatozno promijenjenih maternica ili nekih anomalija maternice. Ostale komplikacije mogu biti iregularna krvarenja u prvih 3-6 mjeseci korištenja ili upala vrata maternicu prilikom koje se spirala tada mora izvaditi i poslati na mikrobiološku analizu kako bi se pravilno izliječila upala.
Prva kontrola nakon postavljanja spirale najčešće je nakon mjesec dana, a daljnje kontrole postavljaju se individualno. Tampon ili menstrualna čašica može se normalno koristiti uz spiralu. Svaka će žena imati drukčija krvarenja uz spiralu, ali ona će uz hormonske spirale zasigurno biti manje obilna nego inače.
Izvor: Poliklinika Pintarić
https://poliklinikapintaric.hr/