Sindrom policističnih jajnika najčešći je endokrini poremećaj u žena reproduktivne dobi. Nastaje zbog povećane produkcije muških spolnih hormona s ili bez inzulinske rezistencije i s posljedičnim izostankom ovulacija. Javlja se najčešće kod adolescentica a može sa sobom nositi cijeloživotne probleme ukoliko se ne kontrolira i liječi.
PCOS zahvaća oko 10% žena reproduktivne dobi i čak 25% adolescentica. Još je viši taj postotak među ženama prekomjerne tjelesne težine, te prema istraživanju u Španjolskoj taj postotak iznosi oko 30% (među ženama reproduktivne dobi s pretjeranom tjelesnom težinom i pretilih).
Podloga ovog sindroma zapravo je hormonski disbalans karakteriziran povišenim muškim spolnim hormonima u krvi (hiperandrogenemijom), kliničkom slikom povišenih muških spolnih hormona (hiperandrogenizmom), kroničnim izostankom ovulacija i ultrazvučnom slikom policističnih jajnika. Dijagnosticira se prema Rotterdamskim kriterijima iz 2003.godine (hiperandrogenemija/hiperandrogenizam, kronične anovulacije i ultrazvučna slika policističnih jajnika)- potrebna su dva od tri navedena kriterija za postavljanje dijagnoze.
Sindrom policističnih jajnika češći je kod žena čije majke imaju isti sindrom. Prema istraživanjima 25% pacijentica s PCOSom ima majku s istim sindromom. Ostali faktori koji utječu na razvoj ovog sindroma još se istražuju. Radi se o kompleksnom utjecaju nasljednih i okolišnih faktora prije i nakon rođenja.
Pacijentice se ginekologu najčešće javljaju zbog poremećaja menstrualnog ciklusa, odnosno zbog nepravilnih menstruacija. Tada ginekolog pri ultrazvučnom pregledu može dijagnosticirati izostanak ovulacije i/ili policističan izgled jajnika, te će učinjenim laboratorijskim pretragama ustanoviti da li se radi o povišenim muškim spolnim hormonima u krvi (hiperandrogenemija).
Problemi s kosom i kožom mogu biti znakovi sindroma policističnih jajnika. Povišeni muški spolni hormoni ponekad uzrokuju akne na licu koje su rezistentne na terapiju, pojačanu dlakavost po muškom tipu dlakavosti i nešto rjeđe – ispadanje kose (alopeciju).
Sindrom policističnih jajnika često je povezan s inzulinskom rezistencijom i debljinom. Dijagnosticiranje i regulacija ovih poremećaja izrazito je bitna od strane ginekologa jer ukoliko se ne liječe mogu još više pogoršati ginekološke simptome kao i dovesti do razvoja nekih drugih bolesti.
Neliječena inzulinska rezistencija dovodi do intolerancije glukoze i ranijeg razvoja šećerne bolesti. Prema određenim istraživanjima 10% pacijentica s ovim sindromom razvit će šećernu bolest prije 40te godine života. Uz inzulinsku rezistenciju i prekomjernu tjelesnu težinu često se javlja i metabolički sindrom – skup sindroma koji osim navedenog obuhvaća i povišen krvni tlak i dislipidemiju (povišene vrijednosti kolesterola i LDLa u krvi). Debljina i metabolički sindrom uzrokuju veću učestalost kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, te karcinoma endometrija, a time ovaj sindrom izlazi iz ginekoloških okvira i predstavlja velik javnozdravstveni problem u svijetu.
Zbog svega navedenog pacijenticama sa sindromom policističnih jajnika se osim redovitih ginekoloških pretraga preporuča češće kontrolirati krvni tlak, masnoće u krvi i vrijednosti šećera radi inzulinske rezistecije i predijabetesa.
Ne smijemo zanemariti psihičko zdravlje ovih pacijentica. Dokazana je veća učestalost anksiozno depresivnih poremećaja među adolescenticama koje boluju od sindroma policističnih jajnika. Bitno je to osvijestiti, prepoznati i liječiti na vrijeme.
Jedna od ključnih sastavnica sindroma policističnih jajnika je kronični izostanak ovulacije zbog kojeg pacijentice imaju problema s ostvarivanjem trudnoće. Prije trudnoće preporuča se izregulirati tjelesnu težinu i liječiti priložene bolesti koje dodatno uzrokuju neravnotežu spolnih hormona. To su najčešće već spomenuta inzulinska rezistencija, dijabetes ili hipertenzija. Ukoliko se ni tada ne vrati spontana ovulacija, ginekolog određenim lijekovima može potaknuti ovulaciju kako bi došlo do željene trudnoće.
Trudnice koje boluju od sindroma policističnih jajnika imaju veću šansu za razvoj šećerne bolesti u trudnoći, takozvanog gestacijskog dijabetesa. Zato se kod njih preporuča ranije i češće u trudnoći nego ostalim trudnicama kontrolirati vrijednosti i metabolizam šećera u krvi.
Ovaj se sindrom liječi hormonalnom terapijom (najčešće oralnom hormonskom kontracepcijom) i promjenama životnih navika. Promjene životnih navika uključuju regulaciju tjelesne težine (najčešće mršavljenje), promjenu prehrane i uvođenje optimalne i redovne fizičke aktivnosti. Mršavljenje samo 5-10% tjelesne težine kod pacijentica s prekomjernom tjelesnom težinom već dovodi do poboljšanja kliničke slike ovog sindroma.
Ukoliko imate nepravilne menstrualne cikluse, problema s aknama ili pojačanu dlakavost kao i probleme s ostvarivanjem trudnoće javite se svom ginekologu radi obrade i isključivanja ili potvrđivanja ovog sindroma.
Izvor: Poliklinika Pintarić
Foto by: Ena Dragičević, Instagram: @enaspotting